Ilustrativni prikazi. Slike u vodiču izrađene su prema stvarnim mjestima. Pojedinosti na ilustracijama mogu se razlikovati od izgleda na terenu.

Antarktika

Led Antarktike

Kako nastaje i kreće se najveća ledena masa na Zemlji, što otkriva o klimi prije milijun godina i zašto se more oko kontinenta svake godine zaledi pa ponovno otopi?

Podijelite WhatsApp

Ledeni pokrov

Rub ledenog pokrova završava bijelom strmom stijenkom nad morem.
Rub ledenog pokrova završava bijelom strmom stijenkom nad morem.

Antarktički ledeni pokrov najveća je masa leda na Zemlji. Nastaje od snijega ondje gdje se snijeg gotovo nikad ne otopi. Novi slojevi prekrivaju stare i postupno ih sabijaju u led. Na visoravni to može potrajati stoljećima ili tisućljećima.

Led se pod vlastitom težinom polako kreće od povišena središta prema obali. U unutrašnjosti godišnje prijeđe samo nekoliko metara, dok ledeni tokovi i ledenjaci kraj mora mogu prijeći više od kilometra na godinu.

Pokrov čine dvije spojene cjeline. Veća i starija na Istočnoj Antarktici počela je nastajati prije oko 34 milijuna godina. Manja na Zapadnoj Antarktici većim dijelom počiva na stijeni ispod razine mora. Na poluotoku se s planina spuštaju zasebni ledenjaci.

Debljina i obujam

Istraživački zrakoplov radarom mjeri debljinu ledenog pokrova.
Istraživački zrakoplov radarom mjeri debljinu ledenog pokrova.

Istraživači mjere debljinu leda radarima iz zrakoplova i vozila na snijegu, a visinu površine satelitima. Kartiranje Bedmap3 objavljeno 2025. pod vodstvom ustanove British Antarctic Survey objedinilo je mjerenja dulja od šest desetljeća.

Prema projektu Bedmap3 pokrov sadržava oko 27,17 milijuna km³ leda. Uključujući plutajuće police prosječno je debeo 1948 m, a samo iznad kopna 2148 m. Najveća izmjerena debljina iznosi 4757 m u neimenovanoj dolini Wilkesove zemlje.

Težina leda potiskuje stijenu pod kontinentom i utječe čak i na oblik Zemlje. Gravitacija ledene mase privlači dio morske vode prema Antarktici. I taj se učinak mjeri satelitima.

Led i razina mora

Obala Zapadne Antarktike na dodiru ledenog pokrova i Amundsenova mora.
Obala Zapadne Antarktike na dodiru ledenog pokrova i Amundsenova mora.

Kad bi se cijeli antarktički pokrov otopio, srednja razina mora prema podacima projekta Bedmap3 porasla bi oko 58 m. Većina te vode pohranjena je na Istočnoj Antarktici. Sam led Zapadne Antarktike odgovara porastu većem od 3 m.

Plutajuće police kod otapanja jedva mijenjaju razinu mora, poput leda u čaši vode. Najveći porast uzrokuje led koji s kopna dospije u ocean. Police pritom imaju važnu ulogu jer usporavaju kretanje ledenjaka iza sebe.

Antarktika već desetljećima gubi led, osobito na zapadu i na poluotoku. Na stranici o Antarktici i klimi Zemlje pronađite rezultate satelitskih mjerenja i njihov značaj za razinu mora.

Ledene police

Ravno čelo Rossove ledene police uzdiže se nekoliko desetaka metara iznad mora.
Ravno čelo Rossove ledene police uzdiže se nekoliko desetaka metara iznad mora.

Ledena polica dio je ledenog pokrova koji se pruža nad morem i pluta, a još je povezan s kopnom. Police obrubljuju približno polovicu obale Antarktike. Čelo im je obično između 15 i 50 m iznad mora, a stotine metara leda skrivene su pod vodom.

Najveća je Rossova polica s oko 473 000 km², što je površina usporediva s Francuskom. Slijedi polica Ronne-Filchner u Weddellovu moru s oko 422 000 km². Zajedno čine blizu dvije trećine ukupne površine polica.

Na poluotoku se polica Larsen A raspala 1995. Larsen B izgubila je oko 3250 km² za nešto više od mjesec dana između siječnja i ožujka 2002., nakon toplih ljeta tijekom kojih su na površini nastala jezera otopljene vode. Od Larsena C 2017. odvojila se santa A68 površine oko 5800 km².

Nakon raspada police Larsen B ledenjaci iza nje počeli su višestruko brže kliziti prema moru. Tako se jasno pokazalo koliko polica usporava otjecanje kopnenog leda.

Ledenjaci Thwaites i Pine Island

Ispucano čelo ledenjaka Thwaites na Amundsenovu moru.
Ispucano čelo ledenjaka Thwaites na Amundsenovu moru.

Na zapadu kontinenta, uz Amundsenovo more, nalaze se Thwaites i Pine Island, među ledenjacima s najvećim gubitkom leda na svijetu. Thwaites je najširi ledenjak na Zemlji, s čelom od oko 120 km. Prima led s područja veličine otoka Velike Britanije.

Led u Thwaitesu odgovara porastu razine mora od oko 65 cm. Prema međunarodnoj skupini koja ga istražuje od 2018., sadašnji gubitak tog ledenjaka pridonosi približno 4 % godišnjeg porasta razine mora.

Toplija voda iz oceanskih dubina prodire pod ledenjak i otapa ga odozdo, blizu mjesta dodira sa stijenom. Istraživači su 2025. zaključili da je nagli raspad u sljedećim desetljećima manje vjerojatan nego što se strahovalo. Povlačenje bi se ipak trebalo nastaviti i ubrzati tijekom ovog i idućeg stoljeća.

Ledene sante

Pločasta santa ravnog vrha pluta na tamnomodrom moru.
Pločasta santa ravnog vrha pluta na tamnomodrom moru.

Sante nastaju odvajanjem dijelova ledenjaka ili ledenih polica. Antarktičke su često pločaste, ravnog vrha i strmih stranica. Mogu biti duge desetke ili stotine kilometara. Oko devet desetina obujma skriva se ispod površine.

Velike sante američki Nacionalni centar za led označava slovom od A do D prema dijelu kontinenta iz kojeg potječu te brojem. A23a odvojila se od police Filchner 1986., ostala nasukana na dnu Weddellova mora više od 30 godina i ponovno počela plutati 2020.

Morske struje nose sante na sjever, gdje se one postupno raspadaju, ponekad tek nakon više godina. Otapanjem otpuštaju željezo i druge hranjive tvari koje podržavaju morski život.

Jezera pod ledom

Presjek ledenog pokrova prikazuje tamno jezero ispod nekoliko kilometara leda.
Presjek ledenog pokrova prikazuje tamno jezero ispod nekoliko kilometara leda.

Ispod ledenog pokrova mjestimice se zadržava tekuća voda zahvaljujući toplini iz Zemljine unutrašnjosti, pritisku leda i izolaciji koju pruža pokrov. Pregled iz 2022. obuhvatio je 675 jezera pod antarktičkim ledom.

Najveće je jezero Vostok ispod istoimene ruske postaje. Ima oko 12 500 km² i pokriva ga gotovo 4 km leda. Nakon desetljeća bušenja ruska je bušotina dosegnula površinu jezera 2012.

Brojna jezera povezuju podledene rijeke pa se postupno pune i prazne. Američka je ekipa 2013. kroz led doprla do jezera Whillans na Zapadnoj Antarktici i pronašla mikroorganizme koji žive bez Sunčeve svjetlosti. Više saznajte u pregledu živoga svijeta.

Ledene jezgre i nekadašnja klima

Stara ledena jezgra sa zarobljenim mjehurićima zraka na laboratorijskom stolu.
Stara ledena jezgra sa zarobljenim mjehurićima zraka na laboratorijskom stolu.

Svaki sloj snijega pretvarajući se u led zarobi mjehuriće tadašnjeg zraka. Znanstvenici bušenjem vade valjkaste ledene jezgre. Iz njih iščitavaju tragove temperature, prašine i sastava atmosfere otprije više tisuća godina.

Europski projekt EPICA na ledenoj je kupoli Dome C do 2004. izvadio jezgru koja pokriva 800 000 godina. Pokazala je da su koncentracija ugljikova dioksida i temperatura kroz ledena doba rasle i opadale zajedno. U siječnju 2025. projekt Beyond EPICA dosegnuo je stijenu na 2800 m dubine kod Little Dome C blizu postaje Concordia. Led je star najmanje 1,2 milijuna godina.

Najstariji led obuhvaća razdoblje kad su se ciklusi oledbi produljili s oko 41 000 na približno 100 000 godina. Promjena se zbila prije 1,2 milijuna do 900 000 godina, a jedan je od ciljeva istraživanja otkriti njezin uzrok.

Godišnji ciklus morskog leda

Na početku zime more prekrivaju okrugle ploče mladog leda nalik palačinkama.
Na početku zime more prekrivaju okrugle ploče mladog leda nalik palačinkama.

Morski led nastaje smrzavanjem morske vode. Oko Antarktike stvara se u jesen i zimi, a ljeti se gotovo sav otopi. Obično je debeo oko jednog metra, višestruko tanji od kopnenog pokrova.

To je jedna od najvećih sezonskih promjena na Zemlji. Između 1981. i 2010. prosječni je maksimum u rujnu ili listopadu bio 18,7 milijuna km², a minimum u veljači ili ožujku oko 2,8 milijuna. Prema NSIDC-u 2025. najveća je površina iznosila 17,81 milijun km², a najmanja 1,98 milijuna.

Do 2015. morski je led od godine do godine varirao uz blagi rast i rekordni maksimum 2014. Od 2016. gotovo je neprestano ispod prosjeka, uz rekordno male površine 2023. Na njemu carski pingvini podižu mlade, a alge koje ondje rastu hrane kril.

Pogledajte i Permafrost, trajno smrznuto tlo: smrznuto tlo na Arktiku i u visokim planinama te promjene koje donosi njegovo otapanje.

Česta pitanja

Koliko leda ima na Antarktici?

Prema kartiranju Bedmap3 iz 2025. oko 27 milijuna km³. To je najveća pojedinačna masa leda na Zemlji.

Koliko je debeo antarktički led?

Prosjek je oko 1,9 km uključujući plutajuće police, a samo nad kopnom oko 2,1 km. Najveća izmjerena debljina iznosi 4757 m.

Koliko bi porasla razina mora kad bi se otopio antarktički led?

Kad bi se otopio cijeli ledeni pokrov, razina mora porasla bi oko 58 m. Takva promjena zahtijeva više od nekoliko stoljeća. Neposrednije zabrinjava djelomični gubitak leda, osobito na Zapadnoj Antarktici.

Što je ledena polica?

Dio ledenog pokrova koji se pruža nad morem i pluta dok je još povezan s kontinentom. Najveća je Rossova polica s oko 473 000 km².

Što se dogodilo s policom Larsen B?

Između siječnja i ožujka 2002. za nešto više od mjesec dana raspalo se oko 3250 km² police. Prethodila su topla ljeta s brojnim jezerima otopljene vode na površini.

Zašto Thwaites zovu ledenjakom sudnjeg dana?

U njemu ima dovoljno leda za oko 65 cm porasta razine mora, a oceanska ga voda brzo otapa odozdo. Nadimak potječe iz medija. Istraživači govore o riziku i brzini povlačenja.

Kako sante dobivaju oznake?

Američki Nacionalni centar za led velikim antarktičkim santama dodjeljuje broj i slovo od A do D prema četvrtini kontinenta u kojoj su nastale.

Što je jezero Vostok?

Najveće je među 675 poznatih podledenih jezera Antarktike. Ima oko 12 500 km² i leži pod gotovo 4 km leda.

Koliko je star najstariji led izvađen na Antarktici?

Najmanje 1,2 milijuna godina. Uzorci potječu iz bušotine projekta Beyond EPICA koja je na kupoli Little Dome C dosegnula stijenu u siječnju 2025.

Koja je razlika između morskog leda i ledenog pokrova?

Morski led od smrznute morske vode debeo je oko jednog metra, nastaje zimi i ljeti se otapa. Kopneni pokrov nastaje od nakupljenog snijega i može biti debeo više kilometara.

Smanjuje li se površina antarktičkog morskog leda?

Prema NSIDC-u od 2016. gotovo je uvijek manja od prosjeka za razdoblje 1981. – 2010., uz rekordno male površine 2023. Ranije je površina oscilirala uz blagi porast do rekordnog maksimuma 2014.