Ilustrativni prikazi. Slike u vodiču izrađene su prema stvarnim mjestima. Pojedinosti na ilustracijama mogu se razlikovati od izgleda na terenu.

Antarktika

Ugovor o Antarktici

Sporazum iz 1959. namijenio je cijeli kontinent miru i znanosti. Upoznajte pravila o naoružanju i teritorijalnim zahtjevima te zabranu rudarenja koja je na snazi od 1998.

Podijelite WhatsApp

Potpisivanje u Washingtonu 1959.

Stol za potpisivanje međunarodnog ugovora sa zastavama nekoliko država u pozadini.
Stol za potpisivanje međunarodnog ugovora sa zastavama nekoliko država u pozadini.

Ugovor o Antarktici potpisalo je u Washingtonu 1. prosinca 1959. dvanaest država koje su djelovale na kontinentu tijekom Međunarodne geofizičke godine. To su Argentina, Australija, Belgija, Čile, Francuska, Japan, Južnoafrička Republika, Norveška, Novi Zeland, SAD, Sovjetski Savez i Ujedinjena Kraljevina.

Na snagu je stupio 23. lipnja 1961. Primjenjuje se južno od 60. južne paralele, uključujući ledene police, i nema određen rok trajanja.

Može mu pristupiti svaka članica Ujedinjenih naroda. U travnju 2026. imao je 58 država stranaka.

Od 2004. stalno tajništvo u Buenos Airesu organizira sastanke, čuva dokumentaciju i objavljuje podatke koje države imaju obvezu razmjenjivati.

Što Ugovor zabranjuje

Nenaseljena ledena ravnica s tamnim planinama u pozadini.
Nenaseljena ledena ravnica s tamnim planinama u pozadini.

Prvi članak namjenjuje Antarktiku isključivo miroljubivim djelatnostima. Zabranjene su vojne baze, utvrde, vojne vježbe i ispitivanja bilo kakva oružja.

Vojno osoblje i oprema mogu služiti znanosti ili drugoj miroljubivoj svrsi. Tako primjerice mornarice i vojna zrakoplovstva prevoze istraživače, gorivo i namirnice do postaja.

Peti članak zabranjuje nuklearne eksplozije i odlaganje radioaktivnog otpada. Ugovor je bio jedan od prvih sporazuma o nadzoru naoružanja postignutih u hladnom ratu.

Savjetodavne stranke mogu u svako doba uputiti promatrače radi provjere poštovanja pravila. Promatrači imaju pristup postajama, brodovima, avionima i opremi drugih država.

Što Ugovor jamči

Znanstvenici iz više zemalja zajedno rade pokraj postaje.
Znanstvenici iz više zemalja zajedno rade pokraj postaje.

Drugi članak jamči slobodu znanstvenog istraživanja na cijelom području Ugovora. Svaka stranka može uspostaviti postaju i istraživati uz poštovanje pravila o okolišu.

Treći članak predviđa razmjenu istraživačkih planova, znanstvenika i rezultata dostupnih svima. Mnoge postaje ugošćuju strane istraživače, a neke, poput francusko-talijanske Concordije, vode dvije zemlje zajedno.

Države unaprijed prijavljuju ekspedicije, postaje te vojno osoblje i opremu koju šalju na kontinent. Redovita razmjena tih podataka omogućuje međusobnu provjeru i povjerenje.

Teritorijalni zahtjevi u mirovanju

Karta Antarktike s obojenim sektorima koji se šire od Južnog pola.
Karta Antarktike s obojenim sektorima koji se šire od Južnog pola.

Prije Ugovora sedam država postavilo je teritorijalne zahtjeve. To su Argentina, Australija, Čile, Francuska, Norveška, Novi Zeland i Ujedinjena Kraljevina. Većina traženih područja tvori klinove između meridijana s vrhom na Južnom polu.

Argentinski, čileanski i britanski zahtjevi preklapaju se na poluotoku i obližnjim otocima. Australski obuhvaća oko 42 % kontinenta. Norveški se odnosi na Zemlju kraljice Maud i otok Petra I., francuski na Adélijinu zemlju, a novozelandski na Rossovu ovisnu oblast.

Zemlju Marie Byrd između 90° i 150° zapadne dužine ne zahtijeva nijedna država. Najveće je takvo područje na Zemlji. SAD i Rusija ne polažu teritorijalno pravo, ali pridržavaju osnovu za budući zahtjev.

Četvrti članak ostavio je pitanje otvorenim. Postojeće zahtjeve Ugovor niti prihvaća niti odbacuje. Dok je na snazi, nijedna djelatnost ne može biti osnova za nove zahtjeve i postojeći se ne smiju proširiti. Kontinent stoga nema međunarodno priznatog vlasnika.

Tko odlučuje i kako

Izaslanstva više država sjede oko konferencijskog stola.
Izaslanstva više država sjede oko konferencijskog stola.

Od 58 stranaka njih 29 ima savjetodavni status. To su dvanaest izvornih potpisnica i zemlje koje su dokazale znatnu znanstvenu djelatnost, primjerice radom stalne postaje ili redovitim ekspedicijama. One imaju pravo odlučivanja.

Na godišnjem savjetodavnom sastanku odluke se donose konsenzusom. Protivljenje jedne savjetodavne stranke dovoljno je da prijedlog ne prođe. Ostale stranke i promatrači poput znanstvenog odbora SCAR i vijeća nacionalnih programa COMNAP sudjeluju u raspravi.

Sastanak donosi mjere koje su obvezujuće nakon što ih potvrde vlade svih savjetodavnih stranaka, odluke o vlastitom radu te rezolucije u obliku preporuka. Poznata mjera iz 2009. odnosi se na iskrcavanje turista. Više pročitajte u pregledu antarktičkog turizma.

Madridski protokol i zabrana rudarenja

Izložena stijena na antarktičkoj planinskoj padini bez tragova rudarenja.
Izložena stijena na antarktičkoj planinskoj padini bez tragova rudarenja.

Konvencija o mogućem iskorištavanju minerala potpisana 1988. u Wellingtonu nikad nije stupila na snagu. Umjesto nje države su 4. listopada 1991. u Madridu potpisale Protokol o zaštiti okoliša uz Ugovor o Antarktici. Na snazi je od 14. siječnja 1998.

Protokol određuje Antarktiku kao prirodni rezervat posvećen miru i znanosti. Sedmi članak dopušta samo znanstvena istraživanja mineralnih bogatstava. Komercijalno vađenje nafte, plina i ruda zabranjeno je.

Zabrana nema datum isteka. Od 2048., pedeset godina nakon stupanja Protokola na snagu, svaka savjetodavna stranka može zatražiti konferenciju o reviziji. Za ukidanje zabrane i tada bi morao biti na snazi obvezujući sustav koji uređuje rudarenje.

Prilozi Protokolu uređuju procjenu utjecaja svih djelatnosti na okoliš, zaštitu životinja i biljaka, otpad, onečišćenje mora i zaštićena područja. O tim pitanjima Odbor za zaštitu okoliša savjetuje godišnji sastanak.

Zaštićena područja i povijesni lokaliteti

Kolonija ptica na stjenovitoj padini uz zaleđeni zaljev.
Kolonija ptica na stjenovitoj padini uz zaleđeni zaljev.

U posebno zaštićena antarktička područja smije se ući uz dozvolu nadležne države i u skladu s planom upravljanja. U posebno upravljanim područjima više djelatnosti slijedi zajednička pravila. Primjer je Admiralski zaljev na otoku kralja Georgea s postajom Comandante Ferraz.

Popis povijesnih mjesta i spomenika uključuje kolibe iz herojskog doba istraživanja, križeve i oznake ekspedicija te olupinu Endurancea. Zabranjeno ih je oštećivati, premještati i uništavati. Priču o brodu donosi pregled povijesti istraživanja.

Za svaku novu djelatnost, od uspostave postaje do turističke ekspedicije, potrebno je prethodno procijeniti utjecaj na okoliš. Veće zahvate poput izgradnje postaje razmatra i Odbor za zaštitu okoliša.

CCAMLR i živi svijet Južnog oceana

Jato narančastog krila u tamnoj vodi Južnog oceana.
Jato narančastog krila u tamnoj vodi Južnog oceana.

Konvencija o očuvanju antarktičkih morskih živih bogatstava poznata je po engleskoj kratici CCAMLR. Potpisana je 1980. u Canberri, a na snazi je od 1982. Komisija koja je provodi ima sjedište u australskom Hobartu.

Kvote za izlov krila, patagonijskog zubana i drugih vrsta određuju se u odnosu na cijeli ekosustav, uključujući hranu potrebnu pingvinima, tuljanima i kitovima. Budući da je u osnovi hranidbenog lanca, kril zauzima posebno mjesto u tim raspravama.

Godine 2009. CCAMLR je uz južni šelf Južnih Orkneyskih otoka uspostavio prvo zaštićeno područje na otvorenom moru, veliko 94 000 km². Zaštita 1,55 milijuna km² Rossova mora odobrena je 2016. i primjenjuje se od prosinca 2017. na 35 godina. Na 72 % tog područja ribolov je potpuno zabranjen.

Konsenzus potreban za odluke CCAMLR-a usporava uspostavu novih područja, primjerice predloženih za Weddellovo more, Istočnu Antarktiku i poluotok. Za tuljane vrijedi posebna konvencija potpisana 1972. u Londonu.

Česta pitanja

Polažu li SAD i Rusija pravo na dio Antarktike?

Ne. Nemaju teritorijalne zahtjeve, iako pridržavaju osnovu za budući zahtjev. Dok je Ugovor na snazi, novi zahtjevi nisu dopušteni.

Što zabranjuje Ugovor o Antarktici?

Vojne baze, vježbe i pokuse s oružjem, nuklearne eksplozije i odlaganje radioaktivnog otpada. Madridski protokol iz 1991. dodao je zabranu rudarenja.

Koliko je država pristupilo Ugovoru o Antarktici?

U travnju 2026. bilo je 58 stranaka, među njima 29 savjetodavnih s pravom odlučivanja.

Što znači savjetodavni status?

Država s tim statusom suodlučuje na godišnjim sastancima. Imaju ga dvanaest izvornih potpisnica iz 1959. i druge zemlje koje su dokazale znatnu istraživačku djelatnost na kontinentu.

Je li na Antarktici dopušteno rudarenje?

Ne. Prema sedmom članku Madridskog protokola koji je na snazi od 1998., djelatnosti povezane s mineralnim bogatstvima dopuštene su samo u svrhu znanstvenih istraživanja.

Prestaje li zabrana rudarenja 2048. godine?

Ne. Madridski protokol nema datum isteka. Od 2048. savjetodavna stranka može zatražiti konferenciju o reviziji. Za ukidanje zabrane morao bi postojati obvezujući sustav za uređivanje rudarenja.

Koje su zemlje iznijele teritorijalne zahtjeve na Antarktici?

Argentina, Australija, Čile, Francuska, Norveška, Novi Zeland i Ujedinjena Kraljevina. Na Antarktičkom poluotoku preklapaju se argentinski, čileanski i britanski zahtjevi.

Može li vojno osoblje boraviti na Antarktici?

Da, za potporu istraživanjima, prijevoz, logistiku ili druge miroljubive svrhe. Zabranjene su vojne baze, vježbe i ispitivanja oružja.

Što je CCAMLR?

Konvencija iz 1980. štiti živi svijet Južnog oceana. Izlov krila i ribe uređuje uzimajući u obzir cijeli ekosustav. U njezinu su okviru zaštićeni dijelovi mora uz Južne Orkneyske otoke i u Rossovu moru.

Kako se odlučuje o Antarktici?

Na godišnjem savjetodavnom sastanku svih 29 savjetodavnih stranaka odlučuje konsenzusom. Protivi li se jedna stranka, prijedlog ne prolazi.