Ilustrativni prikazi. Slike u vodiču izrađene su prema stvarnim mjestima. Pojedinosti na ilustracijama mogu se razlikovati od izgleda na terenu.

Antarktika

Znanost i istraživačke postaje

Što se istražuje na Antarktici, gdje su glavne postaje, koliko ljudi u njima boravi ljeti i zimi te kako stižu namirnice, gorivo i nove posade?

Podijelite WhatsApp

Zašto se istražuje baš na Antarktici

Istraživač u polarnoj odjeći kleči na ledu kraj mjernih instrumenata.
Istraživač u polarnoj odjeći kleči na ledu kraj mjernih instrumenata.

Nigdje drugdje ne postoji takav spoj uvjeta. Antarktika ima najstariji i najdeblji led na Zemlji, iznimno suh i čist zrak te višemjesečne zimske noći. Organizmi su se prilagodili krajnjoj hladnoći, a gotovo cijeli kontinent pošteđen je izravnog ljudskog utjecaja.

Prema Ugovoru o Antarktici glavna je djelatnost na kontinentu znanost. Upravo opseg istraživanja daje državama pravo sudjelovanja u odlučivanju o njemu. Više pročitajte u pregledu Ugovora.

Prema podacima COMNAP-a, vijeća nacionalnih antarktičkih programa, 2017. godine 29 država vodilo je 40 cjelogodišnjih postaja i 36 objekata otvorenih samo ljeti. Terenski kampovi i skloništa nisu uključeni.

Predmeti istraživanja

Valjkasta ledena jezgra iz bušotine položena na laboratorijski stol.
Valjkasta ledena jezgra iz bušotine položena na laboratorijski stol.

Meteorološke postaje, baloni i drugi instrumenti prate temperaturu, vjetar, ozon i ostale atmosferske plinove. Nizovi mjerenja započeti tijekom Međunarodne geofizičke godine 1957. među najduljima su na južnoj polutki.

Bušenjem se vade ledene jezgre u kojima su zarobljeni mjehurići zraka stari stotine tisuća godina. Na ledenoj kupoli Dome C europski projekt EPICA dosegnuo je 3270 m dubine i rekonstruirao oko 800 000 godina klime. Više donosi stranica o antarktičkom ledu.

Na visoravni suh i hladan zrak te višemjesečna noć pogoduju fizikalnim i astronomskim istraživanjima. Na stranici o antarktičkom nebu upoznajte teleskop na Južnom polu i detektor neutrina IceCube ugrađen u led.

Biolozi istražuju pingvine, tuljane, kril i mikroorganizme u ledu i podledenim jezerima. Stijene i fosili geolozima otkrivaju da je Antarktika nekada bila pošumljena i da je s Južnom Amerikom, Afrikom, Indijom i Australijom činila prakontinent Gondvanu.

Meteoriti u ledu

Taman meteorit na površini plavog leda.
Taman meteorit na površini plavog leda.

Na Antarktici je pronađeno više meteorita nego igdje drugdje. Padaju posvuda, no taman kamen na ledu uočava se izdaleka. Ledeni pokrov prenosi meteorite i skuplja ih u područjima plavog leda uz Transantarktičko gorje, gdje vjetar otpuhuje površinski snijeg.

Američki program ANSMET od 1976. svakog ljeta traži meteorite i prikupio je više od 23 000 primjeraka. Tisuće su ih našle i japanske, kineske, europske i druge ekipe. S Antarktike potječe većina meteorita upisanih u svjetske kataloge.

Među nalazima su ulomci Mjeseca i Marsa. ALH A81005, prvi meteorit prepoznat kao lunarni, pronađen je na brežuljcima Allan Hills. Ondje je 1984. pronađen i marsovski ALH 84001. Proslavio se 1996. tvrdnjom da možda čuva tragove davnog života, o čemu se još raspravlja.

Glavne istraživačke postaje

Šarene zgrade istraživačke postaje uz zaleđeni zaljev.
Šarene zgrade istraživačke postaje uz zaleđeni zaljev.

Američka postaja McMurdo na Rossovu otoku osnovana je 1956. i najveća je na kontinentu. Ima luku, uzletno-sletne staze, laboratorije i radionice. Ljeti u njoj boravi do oko tisuću ljudi, a zimi 150 do 200. Odatle se opskrbljuju postaja na Južnom polu i kampovi u unutrašnjosti.

Postaja Amundsen-Scott nalazi se na geografskom Južnom polu, 2835 m nad morem, na ledu koji se pomakne desetak metara godišnje. Podignuta zgrada otvorena 2008. prima do približno 150 ljudi ljeti i pedesetak zimi.

Ruski Vostok otvoren je 16. prosinca 1957. na istočnoantarktičkoj visoravni, oko 3500 m nad morem, iznad istoimenog podledenog jezera. Ondje je 1983. termometrom izmjereno −89,2 °C, najniža tako zabilježena temperatura. Više pročitajte na stranici o klimi.

Francusko-talijanska Concordia na ledenoj kupoli Dome C leži na 3233 m i od 2005. radi cijele godine. Zbog iznimne izoliranosti Europska svemirska agencija ondje proučava kako ljudi podnose duge misije poput putovanja na Mars.

Uz Antarktički poluotok, na otoku Adelaide, britanska postaja Rothera ima pistu i pristanište. Glavna je baza ustanove British Antarctic Survey. Postaju Comandante Ferraz na otoku kralja Georgea možete posebno upoznati u pregledu programa PROANTAR.

Esperanza i Villa Las Estrellas – obiteljski život na ledu

Crvene kuće maloga antarktičkog naselja u kojem se nalaze škola i kapelica.
Crvene kuće maloga antarktičkog naselja u kojem se nalaze škola i kapelica.

U dvije postaje žive obitelji i rade škole. Argentinska Esperanza osnovana je 1953. u zaljevu Hope na vrhu poluotoka. U njoj tijekom godine borave pripadnici vojske s obiteljima. Ondje je 7. siječnja 1978. rođen Emilio Marcos Palma, prva osoba rođena na antarktičkom kontinentu.

Čileansko naselje Villa Las Estrellas uz postaju Presidente Eduardo Frei Montalva na otoku kralja Georgea otvoreno je 1984. Ima kuće, školu, poštu i kapelicu. Od 1978. do 1985. na Antarktici se rodilo najmanje jedanaestero djece, sva u Esperanzi ili u naselju Villa Las Estrellas.

Otok kralja Georgea najprometniji je dio regije. Uz postaje Frei i Comandante Ferraz ondje su argentinska Carlini, ruska Bellingshausen, urugvajska Artigas, poljska Arctowski, kineska Great Wall i južnokorejska King Sejong.

Koliko ljudi boravi na Antarktici ljeti i zimi

Ljudi u crvenoj polarnoj odjeći izlaze iz zrakoplova na ledenoj pisti.
Ljudi u crvenoj polarnoj odjeći izlaze iz zrakoplova na ledenoj pisti.

Na Antarktici nema starosjedilačkog ni stalnog stanovništva. Uz znanstvenike borave ekipe koje omogućuju njihov rad, od kuhara, liječnika i mehaničara do električara, pilota, pomoraca i tehničara.

Prema podacima vijeća COMNAP kojima se služi australska vlada, u postajama na kontinentu i obližnjim otocima boravi oko 4400 ljudi ljeti i 1100 zimi. Najbrojnije ekipe imaju SAD, Argentina i Čile.

Mnogi ljeti provedu tek nekoliko tjedana na Antarktici. Oni koji ostaju preko zime obično dolaze na približno godinu dana. Stižu prije kraja ljeta i odlaska posljednjih aviona i brodova.

Kako izgleda zimovanje

Osvijetljena postaja noću na mračnoj, zaleđenoj visoravni.
Osvijetljena postaja noću na mračnoj, zaleđenoj visoravni.

U unutrašnjosti zimi mjesecima nema redovitih letova. Na Južni pol zrakoplovi uglavnom ne slijeću od veljače do listopada, a Sunce je približno šest mjeseci pod obzorom. Pojavu objašnjava stranica o svjetlosti i nebu Antarktike.

U zimskim posadama svatko obavlja više poslova. Dnevni ritam određuju ustaljene obveze i zajednički obroci, a na raspolaganju su prostor za vježbanje i knjižnica. Oko 21. lipnja gotovo sve postaje obilježavaju sredinu zime svečanom večerom.

Liječnici se pripremaju za samostalni rad, a svaki član posade prije putovanja prolazi zdravstvenu procjenu. Utjecaj tame, hladnoće i izoliranosti na san i raspoloženje zanima i svemirske agencije.

Kako stižu ljudi i oprema

Ledolomac iskrcava kontejnere uz rub ledene police.
Ledolomac iskrcava kontejnere uz rub ledene police.

Većina goriva, namirnica, dijelova i građevinskog materijala stiže brodom ljeti. Ledolomci otvaraju prolaz kroz morski led, a iskrcaj može potrajati danima. U suprotnom smjeru putuje otpad. Prema Madridskom protokolu gotovo sav treba odvesti s kontinenta.

Ljudi obično stižu zrakoplovom iz novozelandskog Christchurcha, australskog Hobarta, čileanskog grada Punta Arenas ili južnoafričkoga Cape Towna. Uz piste na plavom ledu i zbijenom snijegu postoje i šljunčane piste poput onih u Rotheri i čileanskoj postaji Frei.

Za opskrbu unutrašnjosti služe avioni sa skijama i kolone traktora. Na putu od McMurda do Južnog pola dugom oko 1600 km traktori po ledu vuku saonice s gorivom i teretom.

Česta pitanja

Koliko je istraživačkih postaja na Antarktici?

Prema podacima vijeća COMNAP, 2017. godine 29 država upravljalo je s 40 cjelogodišnjih postaja i 36 objekata za ljetni rad. U to nisu uključeni kampovi i skloništa.

Koja je najveća antarktička postaja?

Američka postaja McMurdo na Rossovu otoku. Ljeti prima približno tisuću ljudi, a zimi ondje ostaje između 150 i 200.

Postoji li istraživačka postaja na Južnom polu?

Da. Američka postaja Amundsen-Scott na geografskom Južnom polu radi od 1956. na nadmorskoj visini od 2835 m. Ljeti prima do oko 150 ljudi, a zimi pedesetak.

Je li se netko rodio na Antarktici?

Da. Od 1978. do 1985. u argentinskim i čileanskim postajama rodilo se najmanje jedanaestero djece. Prvi je bio Emilio Marcos Palma, rođen 7. siječnja 1978. u argentinskoj postaji Esperanza.

Ima li na Antarktici obiteljskih naselja?

Obitelji žive i djeca idu u školu u argentinskoj Esperanzi na vrhu Antarktičkog poluotoka i u čileanskom naselju Villa Las Estrellas pokraj postaje Frei na otoku kralja Georgea.

Zašto se na Antarktici pronalazi toliko meteorita?

Tamno kamenje lako se uočava na ledu. Kretanje ledenog pokrova skuplja meteorite u područjima plavog leda s kojih vjetar odnosi snijeg. Ondje je pronađena većina meteorita upisanih u svjetske kataloge.

Što znanstvenici istražuju na Antarktici?

Istražuju klimu, atmosferu, led i tragove davne klime, Južni ocean, životinje, mikroorganizme, stijene, fosile i meteorite. Nebo i čestice iz svemira promatraju teleskopima i detektorima.

Kako se opskrbljuju antarktičke postaje?

Teški teret dopremaju brodovi ljeti kroz morski led. Ljudi najčešće dolaze zrakoplovima. Do postaja u unutrašnjosti opskrba stiže avionima sa skijama i kolonama traktora.

Kako izgleda zima u antarktičkoj postaji?

Male su ekipe mjesecima izolirane. U unutrašnjosti nema redovitih letova, a na najjužnijim širinama ne izlazi Sunce. Svakodnevicu određuju ustaljene obveze, zajednički obroci i običaji poput svečane večere sredinom zime.

Kako se može zaposliti u antarktičkoj postaji?

Nacionalni antarktički programi raspisuju natječaje za istraživače i druge članove posade, među kojima su kuhari, liječnici i tehničari. Uvjeti se razlikuju, uključujući i potrebne zdravstvene preglede.